Search
Search

Posadimo češnjak

11. 10. 2017

Češnjak, botaničkim imenom Allium sativum, pripada u porodicu Liliaceae. Uz luk je najznačajniji predstavnik skupine lukovičastog povrća. Pripada među najstarije povrćarske kulture, a podrijetlom je s područja srednje Azije. U povijesti ljudskog roda poznat je duže od 4000 godina, od Kine preko Egipta, zemalja Bliskog istoka pa sve do južnoeuropskih zemalja.

Češnjaku daje zdravstvenu vrijednost eterično ulje, koje sadrži sumpor (daje mu okus i miris, 2 - 18 mg/100 g ) i biljni antibiotik – alicin, koji nastaje iz aliina djelovanjem alinaze. Nakon uporabe češnjaka, preko kože i dišnih organa, izlučuje se alilsulfid, koji daje neugodan miris.

Češnjak je višegodišnja biljka, ali u našoj klimi ne daje sjeme i razmnožava se vegetativno pa se zbog toga uzgaja kao jednogodišnja kultura. Za hranu se upotrebljavaju lukovice, rjeđe cijele mlade biljke sa sočnim lišćem i lažnom stabljikom.

Izbor kultivara i ekoloških tipova

  1. Jesenski (ozimi) - sade se u jesen, prezimljuju i u sljedećoj godini odmah na proljeće počinju razvijati vegetativnu masu i lukovicu, dozrijevaju početkom ljeta. Imaju kraće razdoblje mirovanja te se kao takvi u ambijentalnim uvjetima njihov repromaterijal ne može čuvati do proljeća. Listovi i lažna stabljika su im većinom širi i krupniji i sama glavica je krupnija, s manjim brojem krupnijih češnjeva.

  2. Proljetni - sade se u proljeće, a dozrijevaju sredinom ljeta. U uvjetima ambijenta se mogu dobro očuvati do proljeća, jer imaju duže razdoblje mirovanja. Ovi ekotipovi su osjetljiviji na niske temperature te ih iz tog razloga sadimo u proljeće. Listovi i lažna stabljika su im tanji i uži, a glavice sitnije s većim brojem sinijih češnjeva.

  3. Alternativni - po svojstvima su bliži proljetnim ekotipovima, ali se mogu saditi u jesen jer su otporniji na niske temperature od proljetnih. Sadnjom u jesen im se produžuje vegetacija, što rezultira nešto krupnijom glavicom i samim time većim prinosom u odnosu na proljetnu sadnju.

Tlo, klima i uzgojna područja

Za uzgoj češnjaka prikladna su lakša tla dobre strukture i blago kisele ili neutralne reakcije te nikako zaslanjena tla. Dobra ocjeditost tla i umjerena vlaga važna je za vegetativan rast. U slučaju dužeg sušnog razdoblja navodnjavanjem se može izbjeći stres od suše i osigurati planirani prinos. Češnjak ima velike zahtjeve prema svjetlosti pa za uzgoj treba izabrati dobro osunčane terene, bez zasjena drugih visokih vrsta. Za zriobu lukovice poželjno je suho i toplo vrijeme.

Češnjak se obavezno uzgaja u plodoredu. Na istoj površini proizvodnja se može ponoviti svakih 4 - 5 godina. Ne podnosi sam sebe niti bilo koji drugi luk kao pretkulturu. Ovaj period od 4 - 5 godina je najsigurnija i ekološki najprihvatljivija mjera zaštite od lukove nematode, koja može učiniti velike štete u nasadu.

Iz istog razloga preporučuje se primjeniti organsku gnojidbu za pretkulturu. Obično se uzgaja iza kultura, koje su gnojene organskim gnojem i ostavljaju razrahljeno i nezakorovljeno tlo. Od povrtnih kultura to su najčešće rajčica, paprika, krastavci i krumpir.

Iako i češnjevi od oko 1g težine mogu dati biljku, bolje je saditi krupnije češnjeve od 4-6 gr, jer se od krupnijih češnjeva dobiju veće glavice. Sadnja se obavlja mehanizirano, sadilicama na ravno tlo ili na prethodno pripremljene gredice.

Pri ručnoj sadnji češnjevi se sade uspravno tako da začetak stabljike (platoa) dođe na dubinu 4-5 cm, a u hladnijim područjima pri jesenskoj sadnji i nešto dublje.

Preporučuje se vađenje češnjaka kad je još oko trećine lišća zeleno. Za češnjak jesenske sadnje to je najčešće krajem lipnja, a kod proljetne sadnje tijekom kolovoza.

Češnjak se može čuvati tijekom cijele godine u skladištima s kontroliranim uvjetima, na temperaturi  1 – 2 °C, pri relativnoj vlazi zraka 70 – 75 %, uz stalno provjetravanje.

Milica Sekulić, Stručni savjetnik Unichem Agro