Sa svojim dugim i jakim korijenjem gorušica idealno rahli tvrdu zemlju, zato ju često nazivaju prirodna motika. Iznad zemlje može narasti puno lisnate mase, a cvijećem privlači mnoge pčele i ostale oprašivače. Zimi zamrzne, zato u proljeće tu zamrznutu lisnatu masu bez problema možemo zakopati u zemlju. Biljka spada u krstašice, te je bliski rođak kupusa, cvjetače, rotkvice kao i repe i korabe. Zato u sljedećoj godini na isto mjesto ne sadimo navedene biljke. Naravno da ju u povrtnjaku idealno možemo uključiti u plodored, budući da raste vrlo brzo. U vrtovima, gdje je zemlja tvrda, hladna i sabijena, svake godine krajem srpnja sijemo bijelu gorušicu. Biljku ostavite da zamrzne, a ako je jesen duga, možete pokositi, ali ne do tla, a smrznutu masu u proljeće zakopate u zemlju. Ta gredica će također služiti svim korisnim živim bićima za zaštitu zimi, jer iskopana zemlja zimi jako razrijedi i taj živi svijet. Na gredicu u proljeće sadimo plodivito povrće.
Kada i kako sijemo gorušicu
Sa korijenjem, koje na prirodni način rahli zemlju i stvara male zračne šupljine idealno će pripremiti zemlju za sve biljke. Klija vrlo brzo kako u proljeće, tako i ljeti i najesen. Čak i niže temperature zemlje pri sjetvi joj ne smetaju, zato ju možemo sijati od početka travnja pa nadalje. Ne može prezimiti, zato nije problematična kao korov u idućoj godini.