Žičnjaci su slični glistama, veličine 0,5 do 3,5 cm. To su ličinke odraslog žičnjaka koje same u vrtu ne rade štetu, iako se razmnožavaju, stoga ih moramo ukloniti.
Proždrljive ličinke čine najveće štete na presađenom povrću koje presađujemo u vrt, jer vrlo rado jedu korijenje mladih biljki, pregrizu vrat korijena ili se zakopaju u gomolje. Oni stoga počnu venuti i propadati.
Uobičajeni su u tlu, na kojem je nekad bio gusti biljni pokrov, bilo na preoranom travnjaku ili u protekloj sezoni na vrlo zaplijeveljenim terenima. Žičnjaci se hrane cvjetnim prahom cvatućeg korova.
U vrtu žičnjake možemo zasuti i starim gnojem ili neprosijanim kompostom.
Jedan od razloga za rastući problem sa žičnjacima je neravnoteža i često ispreplitanje vrta s travnatim površinama. Žičnjaci se najrađe udružuju zbijeni u zemlji, tako ćemo već s obrađivanjem i rahljenjem tla smanjiti njihov broj. Rahljenje gornjeg sloja zemlje ima utjecaj na isušivanje zemlje, odnosno u takvoj zemlji jajašca i izležene ličinke pogibaju. Iz rahle zemlje će ih i ptice lakše prikupiti.
Prirodni mamac za žičnjake
Žičnjake jako privlači krumpir, tako da u zemlju navečer položimo na pola prerezani krumpir, a ujutro ih pokupimo i uništimo zajedno sa žicama.
Također, možemo pripremiti i mamac sa žitaricama. U zemlju zakopamo male cvjetne lončiće sa cvijećem, u kojima se slojevi netretirane pšenice ili ječma izmjenjuju sa slojem vermikulita, samljevene vulkanske stijena koje dobro zadržava vlagu. Za zadnji sloj koristimo zemlju, a na sve zajedno kao poklopac spojimo cvjetno postolje. Osim ugljičnog dioksida, koji obećava sočnu hranu, žičnjake, naime, privlači i vlaga.
U vrtu zasadimo veći broj kadifica ili tagestes. Njihovo korijenje zapravo izlučuju tvar koja je toksična za žičnjake.