PRI ČEMU GRIJEŠIMO U VOĆNJAKU
1. 4. 2020
U proljetno doba, kada se sve budi, pupa i zeleni, i mi u
vrtu zaživimo punim plućima. To je vrijeme velikih radova, prekopavanja,
sadnje, rezidbe voćaka, vrijeme prvog i vjerojatno jedinog prskanja. U tom
velikom žaru često nesvjesno počinimo kakvu veću ili manju pogrešku. Većinom su
to mali previdi koji se mogu zanemariti, ali ponekad mogu biti i vrlo štetni.
Greške pri rezidbi
Rezidba voćaka prvi je posao kojeg obavljamo što ranije
za lijepoga vremena, često već u siječnju odmah nakon Nove godine. To je već
prva pogreška, doduše ne sudbonosna, ali se na našem drveću vrlo očito pokaže u
vidu snažnijeg rasta pri vrhu. Kad bi isto stablo porezali „tek“ krajem veljače
ili sredinom ožujka, izraslo bi skoro upola manje, što je zapravo naša želja i
cilj.
Naime, kod kasnije je rezidbe stablo već u soku, a na taj način odrežemo
višak sokova, odnosno hrane, što se na kasnijem rastu te količini i kakvoći
uroda ne poznaje. Kod kasnije rezidbe stablo će manje rasti, a propupat će barem
tri do četiri dana kasnije. Za proljetnoga mraza, koji nas u travnju pa i u
svibnju zna iznenaditi, to može biti vrlo značajno.
Pri rezidbi je greška i takozvani rez na čep. Ta se
rezidba vrši samo kod mladih biljaka, dok stablo još oblikujemo i uzgajamo.
Kraćenjem izboja ubrzavamo obrastanje i rast, a to nije poželjno kod rodnih
stabala s oblikovanom krošnjom. Često se čudimo bujnom rastu naših stabala,
slaboj rodnosti te mnogim bolestima i štetnicima. Uzrok tomu je najčešće upravo
pretjerano kraćenje lanjskih jednogodišnjih izboja. Pri takvoj rezidbi stablo
potjera puno mladih sočnih izboja, koje uši i drugi štetnici obožavaju. Kad ima
puno izboja,krošnja je vrlo gusta, manje prozračna i na taj način predstavlja
idealno mjesto za razvoj bolesti. U tom slučaju moramo naša stabla više puta
prskati, a to, naravno, nije poželjno. Rješenje za sve te poteškoće je samo
pravovremena i pravilna rezidba, koju možemo naučiti iz knjiga i stručne
literature te na praktičnim podukama iz rezidbe koje se organiziraju svake
godine.
Pogreške pri sadnji
U velikom žaru sadnje često zaboravimo na primjerenu dubinu sađenja pa presadnicu posadimo preduboko. Naravno, presadnica, odnosno stablo se radi toga neće posušiti, ali će se izgubiti uloga podloge i stablo će tijekom sljedećih godina početi previše rasti. Važno je, dakle, da presadnicu posadimo na istu dubinu na kojoj je rasla u rasadniku. Izuzetci koje sadimo nešto dublje su presadnice ribiza, ogrozda i joste.
Još jednu grešku prečesto ponavljamo. Kad presadnicu posadimo, zaboravimo je skratiti na odgovarajuću visinu. To moramo uvijek napraviti odmah nakon sadnje kod svih vrsta voćaka. Kraćenje probudi pupove pod odrezanim mjestom, izraste vrh i bočni izboji. Ako presadnice ne skratimo, stablo će rasti samo na vrhu. Sljedećih je godina tu grešku vrlo teško ili čak nemoguće ispraviti jer na presadnicama u donjem dijelu vrlo slabo izrastu bočni izboji. A na kojem mjestu treba skratiti presadnicu? Ideja vodilja i mjera bit će naša odluka na kojoj visini od tla želimo prve grane te na kojoj visini želimo krošnju. Presadnicu odrežemo dvadesetak centimetara iznad mjesta iz kojeg želimo da rastu prve grane.
Svaku posađenu presadnicu moramo pričvrstiti na kolac, odnosno oslonac. Ako to ne učinimo, postoji mogućnost da je vjetar polomi ili da ne izraste pravilno uspravno. Privezana mora biti barem prve tri do četiri godine, a u slučaju jabuke koja je cijepljena na slaboj podlozi M 9 i čitav životni vijek stabla. Presadnice ne smijemo privezati neposredno za kolac, već barem pet, a još bolje deset, centimetara od kolca. Vezivo namjestimo oko presadnice i kolca u obliku osmice. Ako presadnicu privežemo tijesno za kolac, na tom mjestu neće obrasti pa će kasnije ovdje nedostajati dio krošnje i rodnost će biti slabija.
Stabla se ne bi smjela saditi uz južni zid
Prilikom planiranja našega vrta želimo posaditi i biljke koje vole biti na toplom poput kakija, aktinidije (kivija), marelice. Biljke posadimo na »toplo«, na južnu stranu kuće. Nažalost, ovdje dolazi do nesporazuma jer je to slično kao kad bi biljku posadili u peć. Na južnoj se strani biljka u proljeće prebrzo probudi, a sokovi u biljci se počnu pretakati pa postoji velika opasnost da će se stablo pri proljetnom mrazu smrznuti. Ako stablo ipak želimo posaditi pored kuće ili zida, neka to bude na istočnoj ili zapadnoj strani. Istina, plodovi će dozrjeti nekoliko dana kasnije, ali se stablo u proljeće neće tako brzo probuditi pa će biti manje osjetljivo na proljetni mraz.
Mnogi bi pomislili da će stablo biti najbolje zaštićeno na sjevernoj strani kuće. Tomu nije tako jer će vrlo kasno početi pupati, a plodova će biti vrlo malo ili ih uopće neće biti. Moramo znati da je za tvorbu cvjetnih pupova i dobru rodnost potrebna sunčeva svjetlost. Dakle, stablo ne spada u sjenu!
Preobilno je gnojenje štetno
Pri gnojenju voćaka volimo pretjerivati pa često gnojimo preobilno. Drvo zato prebujno raste i premalo rodi. S takvim stablom možemo imati ozbiljnih poteškoća. Moramo ga više obrezivati, sklonije je bolestima pa ga moramo više prskati, plodovi su zbog prevelikih količina gnojiva lošeg okusa, a njihova je trajnost kod skladištenja slabija. Pravilno gnojimo, odnosno prihranjujemo u manjim količinama, pri čemu pokušamo poštivati potrebe stabla. Naravno, najbolje je napraviti analizu tla, utvrditi potrebu za hranjivima i tek u skladu s rezultatima analize tla voćnjak pognojiti odgovarajućim gnojivom. Općenito se preporuča primjena organskog gnojiva produženog djelovanja
Plantella organik.
Veliku grešku čine poljoprivrednici pri opskrbi svog travnatog voćnjaka kad voćnjak zaliju gnojnicom, koja je vrlo koncentrirano dušično gnojivo. Na taj se način pretjerano aktivira rast biljke pa kora na deblu često „puca“. Na tim se pukotinama kasnije vrlo često razviju razne bolesti. Ukoliko upotrebljavamo gnojnicu, moramo je obavezno razrijediti s vodom.
Gdje griješimo pri zaštiti stabala
Prskanje je posao kojeg baš nitko ne voli raditi. Nažalost, bez toga ne možemo dobiti kvalitetne plodove. Sredstva za prskanje su međusobno vrlo različita, više ili manje agresivna i, naravno, više ili manje učinkovita. Informacije o sredstvima za prskanje i njihovoj učinkovitosti možemo dobiti u poljoprivrednim apotekama ili kod iskusnijih voćara. Kod samog je prskanja vrlo važno sigurno postupanje s pripravcima i, naravno, uporaba osobne zaštitne opreme (maska, gumene rukavice, pokrivalo, čizme).
Nikada ne smijemo prskati za sunčanog vremena, kad puše vjetar i kad postoji opasnost da štetimo pčelama i drugim korisnim kukcima. Pčele su u vrijeme cvatnje značajne za oprašivanje, a u tom su razdoblju i u svom punom razvoju pa su utoliko osjetljivije.
Najprimjerenije vrijeme za prskanje je kasno poslijepodne, u sumrak, kad su pčele već u panjevima, a i vjetar se umiri.
U vrtu ne treba upotrebljavati previše „opasnih“ sredstava za prskanje, radije koristimo pomagala koja nam stoje na raspolaganju. Nekoliko dana pred cvatnju jabuka u krošnje objesimo
Bio plantella bijele ljepljive ploče. Na njih se nalijepe jabučne osice koje ponekad mogu napraviti priličnu štetu. Ako objesimo dovoljno ploča, šteta će biti značajno manja. Pred cvatnjom trešanja objesimo i
Bio plantella žute ljepljive ploče.
U praksi se može opaziti da neki upotrebljavaju manje pločice. One su za potrebe voćnjaka neučinkovite pa ih radije koristimo na manjim usjevima u povrtnjaku i u ukrasnim cvjetnim koritima. Za srednje veliko drvo trebamo približno šest do osam velikih žutih ploča, koje postavimo tako da su čim bolje izložene očima štetnika. Kad je više od tri četvrtine ploča prekriveno crnim kukcima, treba ih zamijeniti. Važno je da ih odmah po cvatnji odstranimo da se na njih ne bi ulovile pčele!
Želim vam puno veselja pri cvjetanju voćaka, a prije svega mirno i toplo vrijeme.
Roman Mavec