Božićni nas kaktus oduševljava cvjetanjem u vrijeme blagdana. Naše domove oživi različitim bojama poput crvene, ljubičaste, narančaste i ružičaste. Ipak, nije uvijek tako. Tajna nastanka crvenih izdanaka, a time i impresivnog bujnog cvjetanja, je u tome da nadziremo bujne temperaturne i svjetlosne uvjete. Pravovremeno će cvjetanje biti moguće ako noći budu trajale trinaest sati i više pa zato biljke pokrivamo. Omogućavamo im samo osam do deset sati dnevnog svjetla. To razdoblje zamračivanja treba trajati približno osam tjedana, od sredine rujna pa nadalje. 

U rujnu smanjimo broj zalijevanja: božićni kaktus u listopadu zalijemo samo jednom da bi biljka napravila pupove. Važno je znati da biljku u vremenu nastajanja ne smijemo premještati. Za bolju tvorbu cvjetnih nastavaka noćne se temperature moraju kretati oko 15 ^ᵒC, a dnevne od 17 do 18 ^ᵒC. u tom se razdoblju pobrinemo da se supstrat ne isuši u potpunosti, a moramo spriječiti i zadržavanje vode.  

Krajem studenog biljku premjestimo u stan te je pri temperaturi od 20 do 22 ^ᵒC počnemo češće zalijevati. Tako će nas u vrijeme Božića božićni kaktus razveseliti obilnim cvjetanjem. Unatoč našem trudu, ponekad odbaci još neotvorene cvjetove. To se dogodi ako ima previše cvjetnih nastavaka, kod iznenadne promjene temperature, svjetlosti ili drugih čimbenika u okolini ili zbog supstrata iz kojeg raste. Tvorba cvjetnih pupova bit će ometana ako budemo tijekom osmotjednog „mračnog razdoblja“ često palili svjetlo, otkrivali biljku i na taj način prekidali razdoblje tvorbe cvjetnih nastavaka. Među veće poteškoće božićnih kaktusa uvrštavamo i trulež korijena, koja je posljedica prekomjernog zalijevanja. 

Kod jaglaca nailazimo na cvjetove najrazličitijih boja koji su znatno veći od njihovih „divljih“ rođaka. Odlično uspijevaju zajedno s drugim lisnatim lončanicama i cvjetajućim biljkama. U sobnim uvjetima im više odgovara nešto veća vlaga u zraku. U suviše toploj ili suviše suhoj sredini lišće prerano požuti, a vrijeme cvatnje je bitno kraće.