Za one koji vole mlade, nježne listove primjerice 'Tržaškog' ili 'Goriškog solatnika' od proljeća pa do prvog mraza, preporučujemo da radič zasiju već u ožujku. Sijemo ga plitko u redove (na razdaljinu od oko 10 centimetara) ili na široko, na dubinu nekoliko centimetara. Pri tom ćemo upotrijebiti od 5 do 10 grama sjemenja na kvadratni metar. Nakon što nikne, prvom ćemo se urodu moći veseliti već nakon mjesec i pol dana. 

Lišće režemo u razmacima od približno 10 do 14 dana. Ako nakon svakog rezanja gredicu zalijemo, prihranimo tekućim organskih gnojivom na osnovi morskih algi Bio plantella Vrt te povaljamo, za četveročlanu će obitelj biti dovoljno već i ako radič zasijemo na jedan kvadratni metar vrta. Lisnati radič obično na otvorenom prezimi, a da ga pri tom nije potrebno posebno zaštititi tako da na proljeće možemo nastaviti s podrezivanjem, odnosno, vrtanjem novo potjeranih listova. 

Za berbu glavatog radiča u kasnu jesen moramo u drugoj polovici svibnja u ploče za uzgoj zasijati odgovarajuće sorte ('Treviški', 'Verona', 'Palla Rossa', 'Bianco di Milano', 'Pan di zucchero', 'Castelfranco', 'Anivip'…). Dobre ćemo presadnice uzgojiti ako sjetveni supstrat bude svo vrijeme vlažan, a također se preporuča da mu omogućimo blagu sjenu da presadnice ne bi bile izložene previsokim temperaturama. Nakon 4 do 6 tjedana biljke ćemo već moći presaditi na gredicu na razdaljini od 30 x 30 centimetara. 

Budući da se radič presađuje ljeti, u tom se razdoblju treba pobrinuti za redovito zalijevanje da bi dobili čim veću lisnu rozetu. Glavice se počnu oblikovati ujesen kad već pomalo postaje hladnije, a brati ih možemo početi u drugoj polovici listopada. Prije hladnoća i mraza biljke najlakše zaštitimo koprenom, slamom ili kukuruzovinom. 

Glavna prednost pospješivanja radiča je u tome da ima nježnije listove, a osim toga je i manje gorak u odnosu na radič koji je uzgajan na otvorenom. U svijetu je za pospješivanje najpoznatija sorta 'Witloof', ali se kod nas još nije udomaćila pa koristimo glavate sorte koje smo ranije naveli.

Najprimjereniji mjesec za sjetvu je lipanj. Sjeme umiješamo u tlo na istu dubinu kao kod lisnatog radiča, ali redovi moraju međusobno biti udaljeni oko pola metra. Usjev redovito zalijevamo barem onoliko vremena dok ne nikne. Kasnije zalijevanje ograničimo da bi izbjegli truljenje listova. Nakon četrnaest dana biljčice rijedimo tako da među njima u redu bude barem 15 centimetara razmaka jer će samo tako korijenje imati dovoljno mjesta za razvoj. Kad se pojavi prvi korov, radič okopamo. Kasnije, kad se razviju veliki i široki listovi, koji prekriju tlo i zaguše korov, bit ćemo pošteđeni okopavanja.

Nakon prvog mraza, kad se listovi radiča objese i počnu žutjeti, iskopamo čitave biljke i pazimo da ne oštetimo korijenje. Zatim biljke na kraće vrijeme neorezane složimo na kup na rubu gredice tako da je lišće okrenuto prema vani. Tako će lišće uvenuti, a korijenje će iz njega upiti još malo pričuvnih tvari. 

Nakon nekoliko dana „odmora“ izaberemo samo dobro razvijeno korijenje, debelo od tri do šest centimetara, a svo oštećeno i previše razgranato korijenje bacimo. Nakon tako napravljene „selekcije“ potrgamo ili porežemo lišće na približno dva centimetra nad korijenskim vratom i pri tom pazimo da ne oštetimo mladi vrh iz kojeg će rasti jer bi u tom slučaju sav naš kasniji trud bio uzaludan.

Korijenje stavimo u lonac za cvijeće ili kutiju, a prazan prostor pažljivo zapunimo vlažnom zemljom ili tresetom, a vrhove korijenja pustimo nepokrivene. Tako zbrinuto korijenje premjestimo u taman prostor, za što su najprimjereniji podrum ili prostor s policama gdje temperatura neće pasti ispod 8^oC. Crvene sorte zbog intenzivnijeg bojenja pospješujemo na nižim temperaturama u odnosu na šarene i zelene sorte. Ako je moguće, temperaturu tijekom pospješivanja postepeno podižemo.