Češnjak, botaničkim imenom Allium sativum, pripada u porodicu Liliaceae. Uz luk je najznačajniji predstavnik skupine lukovičastog povrća. Pripada među najstarije povrćarske kulture, a podrijetlom je s područja srednje Azije. U povijesti ljudskog roda poznat je duže od 4000 godina, od Kine preko Egipta, zemalja Bliskog istoka pa sve do južnoeuropskih zemalja.

Češnjaku daje zdravstvenu vrijednost eterično ulje, koje sadrži sumpor (daje mu okus i miris, 2 - 18 mg/100 g ) i biljni antibiotik – alicin, koji nastaje iz aliina djelovanjem alinaze. Nakon uporabe češnjaka, preko kože i dišnih organa, izlučuje se alilsulfid, koji daje neugodan miris.

Češnjak je višegodišnja biljka, ali u našoj klimi ne daje sjeme i razmnožava se vegetativno pa se zbog toga uzgaja kao jednogodišnja kultura. Za hranu se upotrebljavaju lukovice, rjeđe cijele mlade biljke sa sočnim lišćem i lažnom stabljikom.

Za uzgoj češnjaka prikladna su lakša tla dobre strukture i blago kisele ili neutralne reakcije te nikako zaslanjena tla. Dobra ocjeditost tla i umjerena vlaga važna je za vegetativan rast. U slučaju dužeg sušnog razdoblja navodnjavanjem se može izbjeći stres od suše i osigurati planirani prinos. Češnjak ima velike zahtjeve prema svjetlosti pa za uzgoj treba izabrati dobro osunčane terene, bez zasjena drugih visokih vrsta. Za zriobu lukovice poželjno je suho i toplo vrijeme.

Češnjak se obavezno uzgaja u plodoredu. Na istoj površini proizvodnja se može ponoviti svakih 4 - 5 godina. Ne podnosi sam sebe niti bilo koji drugi luk kao pretkulturu. Ovaj period od 4 - 5 godina je najsigurnija i ekološki najprihvatljivija mjera zaštite od lukove nematode, koja može učiniti velike štete u nasadu.

Iz istog razloga preporučuje se primjeniti organsku gnojidbu za pretkulturu. Obično se uzgaja iza kultura, koje su gnojene organskim gnojem i ostavljaju razrahljeno i nezakorovljeno tlo. Od povrtnih kultura to su najčešće rajčica, paprika, krastavci i krumpir.